INFORMER

HRVATSKA JE (NE)SIGURNA ZEMLJA

Objavljeno: 17.7.2011. u 09:32
Autor: , e-mail: jean.valjean@znet.hr

Povezano

Najnovije

Posljednji komentari

Marketing

Svaka država, u svojim pravnim izvorima i doktrinama, različito tretira pojam državne sigurnosti i sigurnosti u državi, ovisno o vlastitom shvaćanju pojma (povjesnim, političkim i drugim okolnostima), koji može biti jedinstveni, integralni, za cjelokupnu sigurnost države ili samo za pojedine elemente – opću, državnu ili vojnu sigurnost. I ti elementi predstavljaju određene cjeline, a mogu se odnositi na unutarnju i vanjsku sigurnost. Tu tematiku regulira prvenstveno Ustav, a razrađuje niz zakona na kojima se temelji rad sigurnosnih snaga države. No, prije svih regulirane su obveze državnih vođa, koji najčešće koriste i usmjeravaju rad posebnih sigurnosnih snaga države i o njima ovisi razina sigurnosti države u cjelini.

Republika Hrvatska je pristupanjem NATO-u, dominantnom vojno-sigurnosnom savezu u svijetu, pod njegovu ingerenciju stavila vanjsku sigurnost, nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet države, usmjeravajući vlastite snage na unutarnju sigurnost, ili zaštitu određenih dobara definiranih Ustavom RH. Dakle, za sigurnost RH, vanjsku i unutarnju, prvenstveno su odgovorni predsjednici Vlade i Države, koji tu odgovornu dužnost vrše u kohabitaciji. Sigurnost RH, odraz je čvrstine te kohabitacije, koja zbog niza problema, prvenstveno ideoloških, bitno nagriza sigurnost u državi. Častohleplje, vlastohleplje i parcijalni interesi vođa, skupina, ili političkih grupacija, direktno je dodatno ugrožavaju i svode na razinu koja pogoduje razvoju i egzistenciji svih vrsta ugroze sigurnosti – kriminala, korupcije i drugih vrsta nezakonitosti, koje najčešće prelaze okvire države i postaju dijelom međunarodne ugroze, opasne i teško iskorenjive.

Ideološke borbe, u kojima se iscrpljuju odgovorni za sigurnost zemlje, daju prednost podobnim pred sposobnim, pa se snage sigurnosti sastoje uglavnom od poslušnih diletanata, a rezultate njihovog mršavog rada „filtriraju“ moćni pojedinci ili grupa. Tek u „pročišćenoj“ varijanti postaju opće dobro, forma bez sadržaja, koja nikome ne treba. Sukob američkih službi sigurnosti, CIA-e i FBI-a, koji je kulminirao 1994., poslije nekoliko godina rezultirao terorističkom akcijom pod njihovim nosom, najvećom u povijesti, s tisućama nedužnih žrtava i nezapamćenom materijalnom štetom. Radilo se o sujeti, slavohleplju i borbi za prestiž, upravo onakvoj kakvu gledamo ovdje – između „snaga“ predsjednika i premijerke.

Mediji prenose, a nitko relevantan ne opovrgava, borbu dviju antagoniziranih političkih opcija u Hrvatskoj vojsci, iznimno osjetljivom segmentu države, a rezultati kohabitacije vođa su porazni i vrlo opasni. Vodi se otvorena borba za potpunu političku (i faktičku) dominaciju u OS RH na vrlo prizeman način, uvredljiv i opasan za sve građane Lijepe naše, porezne obveznike koji održavaju te osiljene, diletantske mehanizme. Komu je, na primjer, namijenjen novinski naslov „Uzdrman je vrh vojske, ali ne i njeni temelji“, a koji se oslanja na izjave sudionika netom održanog vanrednog sastanka Vijeća za nacionalnu sigurnost. Da li je nastao kao izraz iznimnog diletantizma, nebrige, ili nečeg drugog svejedno je, ali je vrlo indikativan, jer ti usijani mozgovi žele nastaviti s pričom iz pedesetih godina prošlog stoljeća, kada se znalo, ali šutjelo, da je vrh vojske ujedno i njen temelj.

Snage sigurnosti, vojska, policija i drugi organi progona, sastoje se od kadra vjernog jednoj partiji, a poseban začin daje im novi član, ministar OS RH, koji nedavno, poslije 21 godinu, postade član političke stranke, potvrđujući tako proces proklamirane depolitizacije svog ministarstva i vojske u cjelini.

Aktuelni manevri snaga sigurnosti, pod egidom potrage za nestalom maloljetnom djevojčicom, jesu djelovanja bez presedana. Nikada i nigdje toga nije bilo i nikada i nigdje nikome neće biti jasno čemu to i nikome nikada to neće koristiti osim čudnoj želji negdje nekoga da nešto dokaže. Skup i neefikasan „sport“ za vježbanje sujete i dokazivanja moći koja to nije i u vremenu koje za to nije. No, to bi i moglo proći poput tiusuća glupih i skupih aktivnosti u Lijepoj našoj da se pukim automatizmom ne nameće slijedeće pitanje: Koje su šanse naših vrlih snaga sigurnosti kada se pojave negativci, koji nisu tek bolesni poput izvjesnog Paravinje, već dobro organizirani i obučeni za nanošenje velike štete ljudima i imovini Lijepe naše. Hoćemo li spasti na zaštitu raznih, još neotkrivenih Kruljaca koji već pod najmanjim pritiskom obećavaju reći sve što znaju? Nadamo se da eventualni teroristi neće zarobiti nikoga poput njega i sličnih.

Što s nekoliko stotina opasnih kriminalaca koji švrljaju državom koristeći blagodeti dvojnih državljanstava, ili uvoznim ubojicama koje, kako je rečeno s najvišeg sigurnosnog mjesta, nije moguće kontrolirati. Posebno je žalosno što mnogi znaju kako se to radi, ali su u obvezi redovnog prijavljivanja na Zavod za zapošljavanje, prateći u međuvremenu svu silu opravdanja za neefikasnost podobnih, dobro plaćenih miljenika vlasti.

NATO, garant naše vanjske sigurnosti je vojno- sigurnosna, ali i politička asocijacija, koja vanjske probleme redovno pretvara u unutarnje svake zemlje članice, pa se nameće pitanje svih pitanja: Jesu li sigurnosne snage, s kojima se igra polupismeni bolesnik tjerajući ih između ostalog na enormne troškove, garant naše sigurnosti od svih budućih ugroza – uključujući i dobro smišljene i organizirane terorističke akcije. Leži li „moć“ bolesnog Paravinje u njegovoj sposobnosti, ili u nesposobnosti hrvatskih sigurnosnih snaga koje su ga stvorile. Netko reče da od viška glava ne boli, ali se čini da je previše onih koji odlučuju o ozbiljnom, brzom i stručnom djelovanju snaga koje plaćamo da nas štite. Gdje je mnogo babica rađaju se kilava djeca.

Ekonomski krah zemlje je prvenstveno sigurnosno pitanje, jer je uzrokovan kriminalnim radnjama, svekolikom pljačkom u pretvorbi i privatizaciji i drugim oblicima napada na sustav. Ljudi, koji su bili pozvani spriječiti danas se diče gdjekojim uhićenjem od kojeg, u pravilu, nastaje nova šteta. Vodilja im je puka borba za vlast, a ne iskrena borba za sigurnost zemlje. To je valjda svakom jasno. A trpimo. Dokle? Dok se ono što nije opljačkano spali poput Korčule i drugih mjesta koja još jedina donose kakav-takav novac. Tko bi to trebao spriječiti, ili barem uhićenjem vinovnika smanjiti buduće nesreće? Glavno je da će stići stotine novih skupocjenih automobila za tko zna zašto. Europo, pazi se – stižemo!

VN:F [1.9.22_1171]
Ocijenite članak!
Rating: 0.0/5 (0 votes cast)

Komentirajte ovaj članak

mojtv.hr - kompletan tv program